Always a playground instructor, never a killer , Always a bridesmaid on the verge of fame or over , He manouvered two girls into his hotel room , One a friend, the other, the young one, a newer stranger , Vaguely Mexican or Puerto Rican , Poor boys thighs and buttock scarred by a father's belt, She's trying to rie , Story of her boyfriend, of teenage stoned death games, Handsome lad, dead in a car , Confusion , No connections, Come 'ere , I love you , Peace on earth , Will you die for me? Eat me , This way , The end!!!
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATINoćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini."Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.U noćima kao ova bila je u mom naruÄju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomiÄne oÄi.Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.SluÅ¡ati noć beskrajnu, joÅ¡ mnogo dužu bez nje. I stih pada na duÅ¡u kao rosa na paÅ¡njak.Nije važno Å¡to je ljubav moja ne saÄuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. DuÅ¡a je moja nesretna Å¡to ju je izgubila.Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me.Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. No mi, od nekada, nismo viÅ¡e isti.ViÅ¡e je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oÄi.ViÅ¡e je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.I jer sam je u noćima poput ove držao u naruÄju, duÅ¡a je moja nesretna Å¡to ju je izgubila.Iako je to posljednja bol koju mi zadaje A ovo posljednji stihovi koje za nju piÅ¡em.
Pablo Neruda
Å to sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, Äiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato Å¡to sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko Å¡to palim cigarete, govorim i Å¡apćem zaljubljene rijeÄi."Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duÅ¡i vazda ista pustoÅ¡ zraÄi; ako dirneÅ¡ strast u Äovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeÅ¡ naći.Zato moja duÅ¡a ne zna Å¡to je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge.Ali, ako tražeć neku srodnu duÅ¡u. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom guÅ¡im, nikad neću tebe grditi ni kleti.Å to sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, Äiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji.
Sergej Jesenjin