About Me
Hrana, a ne oružje (Food Not Bombs) je jedan od najbrže razvijajućih politiÄkih pokreta u Sjevernoj Americi, Europi i Australiji. Broji na stotine autonomnih grupa, koje protestiraju protiv militarizma i siromaÅ¡tva djeleći besplatne vegetarijanske obroke ljudima koji to trebaju.DruÅ¡tvo i vlast trebali bi cijeniti ljudski život viÅ¡e nego materijalno bogatstvo. Većina svjetskih problema izvire baÅ¡ iz te krize vrijednosti. Dijeljenjem jela na javnim mjestima istovremeno se rjeÅ¡ava problem gladi i bacanja viÅ¡ka hrane. Istovremeno se upozorava i na pogreÅ¡nu usmjerenost druÅ¡tva koje daje podrÅ¡ku vojnoj industriji i nasilju, umjesto da nahrani gladne.OSNOVNI PRINCIPIHNO grupe djeluju neovisno i autonomno, no imaju neke dodirne toÄke:"RECIKLIRANJE HRANE"Svaki dan propadne viÅ¡e hrane nego nam je potrebno da bismo nahranili sve gladne na ovoj planeti. Zato Hrana, a ne oružje prikuplja zdravu vegetarijansku hranu, koju bi inaÄe bacili, priprema je i na kraju dijeli siromaÅ¡nima, gladnima i svima koji žele jesti. Hranu prikupljaju iz skladiÅ¡ta, dućana i tržnica koji ovu hranu ne bi viÅ¡e mogli prodavati zbog isteka roka trajanja i drugih razloga zbog kojih viÅ¡e nije dobra za prodaju. HNO iskoristi svu tu hranu isti dan."ZAJEDNIÄŒKO DONOÅ ENJE ODLUKA"Umjesto da se drži sistema, gdje pobjednik dobija sve Hrana, a ne oružje djeluje po principu da svatko u grupi ima mogućnost sudjelovanja pri donoÅ¡enju odluka. To znaÄi da se uvažava i prijedloge onih koji su u manjini. Sukobi se rjeÅ¡avaju dogovorom, a ne nadglasavanjem i cenzurom."NENASILJE"Osnova danaÅ¡njeg druÅ¡tvenog ureÄ‘enja je nasilje. Svaki dan izloženi smo neprestanom strahu zbog kriminala, policijskog nasilja i prijetenje rata ili terorizma. Autoritet i snaga vlasti bazira se na strahu i koriÅ¡tenju nasilnih metoda. HNO se zauzima za druÅ¡tvo gdje vlada solidarnost, a ne nasilje i pohlepa. SiromaÅ¡tvo je takoÄ‘er oblik nasilja. Dok pojedinci nagomilavaju svoje materijalno bogatstvo milijuni ljudi prepuÅ¡teni su gladi i sirtomaÅ¡tvu. Ako ovome dodamo policijsko nasilje, slabu medicinsku skrb i razliÄite oblike diskriminacije, onda nije Äudno da je u naÅ¡im životima sve manje solidarnosti.
