Monica di Santi

Moje ime je monika, ali zovu me monique. Sama sebe zovem monique. Moj život je teško opisati jer se mijenja iz sekunde u sekundu. To je ono što mrzim, ali i ono što najviše volim. Volim svoju obitelj. Oni su jedni od rijetkih ljudi koji me mogu dovesti do granice ludila, ali i ja njih. Još i jače vjerujem. Volim svoje prijatelje. Oni mi pomažu da izgradim svoj život, i znam da ih nikad ne bih mijenjala! Barbara je moja najbolja prijateljica. Ne bih znala reći zašto. Možda je to zato što volimo hodati pod kišobranom kada sije sunce, ili zato što gledamo svijet onakav kakvoga mi želimo vidjeti, a ne onakvog kakav uistinu jest. Ili je to možda zbog onog što je bilo i što će biti. Lucija je osoba kojoj mogu reći baš sve, i znam da će me i dalje, čak i nakon toga smatrati pravom prijateljicom. Sarah je osoba uz koju se sitni problemi čine još sitnijima. Volim kada našim optimizmom veselimo ljude oko sebe. Daria je osoba koju ne mogu baš opisati, ali jednostavno volim onaj njezin ajoooooooooj. Lorena je osoba s kojom mogu satima pričati o koncertima, i neće mi dosaditi. Volim i anu, cincu, jelicu, čmelu, sandru, ninu, helgu,dojča, prpu, jožu, mislava,korena, baricu, osobe s kojima znam izaći van, ili otići na kavu. Volim ih jer su također posebni. Volim svirati gitaru, glasno pjevati, i zaboraviti na svijet oko sebe. Ne volim tišinu. Više volim navinuti radio, i pjevati, i skakati po sobi. Volim pisati. I volim kada ljudi pohvale moje pjesme. Ponekad se i meni svidi nešto što napišem, ali nikad to neću reći. Volim i crtati. Ponekad to ne ispadne tako loše. Volim kada mi se čokolada topi u ustima i kada me obavija miris štapića i svijećica. Volim obojiti svijet u boje koje se meni sviđaju. Volim pričati francuski makar znam da mi ne ide. Ali volim. I pričam. Volim paris. I jima. I svog zamorca. Volim kada mi pahulje snijega polako nestaju na dlanu. Volim i kasno jesenjsko sunce na koje nisam alergična. Ponekad volim satima stajati na balkonu i promatrati zvijezde, a da nisam ni svjesna da vrijeme prolazi. Volim sanjati. Volim analizirati neke besmislene snove da na kraju dobe smisao, ali još više volim kada mogu točno odrediti što želim da sanjam. Volim mirise i boje cvijeća. Volim vidjeti osmijeh na ljudskom licu, i zahvalnost u njihovim očima. Volim dodir njihove ruke, i njihove tople usne na svojima. Volim kada mi kažu da sam čudna i kada me ne shvaćaju. Ne volim kada ponekad ni sama sebe ne shvaćam. Ali sam sretna. A sreća je neprocijenjiva.