DARVINOVA TEORIJA EVOLUCIJE- je izvrÅ¡ila ogroman uticaj na razvoj biologije. Postanak vrsta (1859)je njegovo glavnog djelo u kojem je po prvi put u istoriji biologije Darvin dao zadovoljavajući odgovor na pitanje kako se bioloÅ¡ka evolucija odvija. Darvinov evolucionizam nije nikad ozbiljnije osporavan.Prema Darvinovoj koncepciji, osnovni generator evolucionih procesa predstavljaju individualne razlike pripadnika iste populacije.Darvin je vjerovao da je varijabilnost osnovna realnost živih sistema. Kada je shvatio da se bioloÅ¡ke vrste mjenjaju , vjerovao je da su te promjene postepene, te je tražio odgovarajući mehanizam koji bi uslovljavao postepene promjene vrsta. Poslije upoznavanja sa radom Maltusa( prvo izdanje Eseja o populacionom principu), Darvin je, kako sam istiÄe, doÅ¡ao do ideje da bi prirodna selekcija mogla da bude mehanizam koji dovodi do promjena. Koncepcija prirodne selekcije predstavlja, bez svake sumnje, najveći Darvinov doprinos ljudskom saznanju.Darvinovi argumenti u prilog prirodne selekcije zasnivali su se na sljedećem naÄinu zakljuÄivanja: ako je neki mehanizam djelotvoran u prirodi, i ako su se ostvarili odreÄ‘eni uslovi, onda slijedi da se odreÄ‘ene posljedice djelovanja tog mehanizma moraju uoÄiti u prirodi. Koncepcija prirodne selekcije predstavlja silogizam. Darvin kaže da će prirodna selekcija usloviti evolutivnu promjenu ako postoji promjenljivost u broju potomaka koje jedinke neke populacije ostavljaju i ako se ta promjenljivost (u br. potomaka) nasljeÄ‘uje.Evolucioni biolozi, ipak najÄešće kažu da je Darvin koncepciju prirodne selekcije zasnovao na 3 grupe Äinjenica i dvije dedukcije. Prva Äinjenica- u prirodi postoji tendencija da se brojnost populacija organizama uvećava geometrijskom progresijom. Druga Äinjenica- uprkos tendenciji za neprekidnim povećanjem brojnosti, vrste imaju, manje ili viÅ¡e, konstantnu brojnost. Naravno, ovaj stav ne treba apsolutizovati. Na osnovu te dve Äinjenice slijedila je prva dedukcija- "borba za opstanak" koja je "neizbježna posljedica visoke stope kojom sva bića teže da povećavaju brojnost" Drugim rjeÄima, poÅ¡to se stvara viÅ¡e potomaka nego Å¡to može u ograniÄenim uslovima sredine opstati, dolazi do kompeticije za prostor, hranu i dr resurse. Treća Äinjenica bila je za Darvina individualna varijabilnost pripadnika iste vrste. Na osnovu prve dedukcije i treće Äinjenice Darvin je doÅ¡ao do druge dedukcije- koncepcija prirodne selekcije.PoÅ¡to u prirodi postoji borba za opstanak i poÅ¡to se jedinke iste vrste meÄ‘usobno (genetiÄki) razlikuju, neke varijante će imati prednost kako u preživljavanju tako i u reprodukciji. Iz ovog slijedi da će takve jedinke ostavljati, u prosjeku, veći broj potomaka u odnosu na jedinke koje takve varijante razliÄitih osobina ne posjeduju. Prema toj koncepciji, prirodna selekcija neprekidno djeluje u pravcu održavanja prilagoÄ‘enosti biljaka i životinja u njihovim promjenljivim sredinama.Kada se analizira konaÄna verzija Darvinove teorije, a ona je vjerovatno najbolje data u Å¡estom izdanju Postanka vrsta, može se zakljuÄiti da je on zastupao sintetiÄku teoriju evolucije. On je smatrao da bioloÅ¡ku evoluciju uslovljava djelovanje sljedećih mehanizama ( redosljed je Darvinov): 1- prirodna selekcija 2- nasljeÄ‘ivanje steÄenih osobina usljed upotrebe ili neupotrebe organa 3- nasljeÄ‘ivanje steÄenih osobina usljed usmjerenih (adaptivnih) efekata sredine 4- sluÄajne promjene genetiÄkog materijala ( tj. mutacije u Å¡irem znaÄenju)( UVOD U TEORIJU EVOLUCIJE, Nikola Tucić 1987)