"Covjek je opkoljen strahom...kao plamenom...potopljen njime,kao vodom...plasi ga sudbina..plasi ga sutrasnji dan...plasi ga vladajuci zakon..plasi ga mocniji covjek..i on nije ono sto bi htio biti,vec ono sto mora da bude...umiljava se sudbini...moli se sutrasnjem danu..poslusno ponavlja zakon...ponizno se smijesi mrskom mocnom covjeku..pomiren da bude nakazna tvorevina sacinjena od straha i pristajanja...
Ako je ponekad tuzan...to je zato sto se sjeca sebe zeljenog...sebe smijanog...kakav bi mogao biti da nije ono sto jest...i da svijet nije ovakav kakav jest...
Necu tako!Kazem: ne bojim te se,sudbino!Ne bojim te se,sutrasnji dane!Ne bojim te se,mocni covjece!....ali to kazem u sebi..i kazem strepeci...upola slobodan,udvojen...jedan se usamljuje jer ne moze da pristane...drugi cuti jer ne zeli da strada.."
(Mesa Selimovic)Ovo je mnogo pametnije od neke tamo smor biografije...
..
