projectAC

Pocecu pricu trazenjem razloga zasto se neko bavi muzikom i pisanjem pjesama. Neko zeli time izazvati interesovanje kod suprotnog spola, neko zeli postati poznat i jacati svoj slabi ego, neko se opet nada da ce time na lagan nacin moci zaraditi pare i rijesiti se sefova i ustajanja u sest ujutro. S druge strane za nekoga je muzika psihoterapija, ispovijest, prica o proslosti, slika sadasnjosti i vjera u buducnost. Mozda u mom slucaju sve od ovoga se odnosi malo i na mene, ali ja cu reci da moja muzika i moje pjesme nastaju prvenstveno zbog ljudi koji ih slusaju. Nikad necu zaboraviti osjecaj koji sam imao kada sam kao tinejdzer, tamo negdje pocetkom devedesetih, mom najboljem jaranu odsvirao svoju prvu pjesmu. On je bio odusevljen, a ja iznenadjen i kao katapultiran „high“ osjecajem. Slijedilo je onda osnivanje benda (Anis-Bubanj, Mirza-Bas, ja na gitari i vokal), sviranje tada aktuelne muzike, uvjezbavanje 3-4 vlastite pjesme. Novoosnovani bend provodi 1991. godine citav ljetnji raspust na probama, koje su bile posjecene kao manji klupski koncerti, uvjek je tu bilo 20-30 ljudi, sto vlastite raje, sto „raje od raje“. Uskoro dolazi i prva lova zaradjena muzikom-svirka u osnovnoj skoli pred novu godinu. Ali, za par mjeseci dolazi april 1992. i zivotni putevi svih nas porijeklom iz Bosne i Hercegovine se okrecu za 180 stepeni ...... Otprilike godinu dana kasnije, u Njemackoj, od prvih para kupujem sebi gitaru i diktafon i vracam se muzici i komponovanju. Pocetkom 1995. upoznajem Elvisa H. iz Modrice, koji se bavi pisanjem proze, ali i pisanjem pjesama i komponovanjem. Pocinjemo zajedno raditi muziku i pravimo dvadesetak snimaka pomocu 4-kanalnog mixera, ali sve ostaje na dobrim idejama i losim demo snimcima. Sredinom 1997. snimam jednu pjesmu u kucnom studiju Sandyja Lopicica u Grazu. Poslije toga slijedi faza stagnacije i nezainteresovanosti za muziku. Krajem 2001. se odlucujem za snimanje u profesionalnom studiju i snimam pjesmu “Da te ne volim” u studiju Marina Mestrovica. Pjesmu je otpjevao San L. Od vecine ljudi koji su je culi, pjesma dobija pozitivnu ocjenu. Poslije kratke faze vjerovanja u profesionalno bavljenje muzikom, realizam ipak pobjedjuje i ja se predajem i priznajem da je baviti se profesionalno urbanom pop muzikom na bosanskom jeziku moguce isto kao i napraviti space shuttle koristeci samo sarafciger i cekic. Od 2002. do 2004. sviram sa Adnanom (bubanj) i Bastianom (bas), nastaje dosta novih pjesama. Ali sve sa pitanjem, za koga sviramo osim za nas same. Razilazimo se krajem 2004. Kod mene preovladjava neinteresovanje za muziku, sve do upoznavanja Myspace platforme. Myspace mi omogucava da svoju muziku predstavim sirem krugu ljudi i da dobijem feedback o svojoj muzici. Sve to budi u meni zaspalu inspiraciju i podstice na daljnje bavljenje muzikom. Trenutno je moj profil jos uvjek uradjen neprofesionalno i “Da te ne volim” jos uvjek jedina pjesma koja se moze poslusati, ali se nadam da cu uskoro moci ponuditi nove snimke i bolje uradjen profil. Dobro dosli!