Mance

I edited my profile with Thomas' Myspace Editor V4.4From interview with Tatjana Gromaca:Šansonjer kojeg nema na naslovnim stranicamaCarobna šifra iza koje se krije naš najveci underground-šansonjer je 3M — Milan Manojlovic Mance. Na njegovim koncertima uvijek je gužva i galama, publika pjeva u zboru s njim kao da je Balaševic, a ne Manojlovic. Kaseta Covjek iz Katange koja je još 1996. izašla u izdanju Kekere Aquariuma zlatna je relikvija studentskih soba i neizostavni zacin dobrih tuluma (kad se stvar malo stiša, negdje pred jutro). Dobra vijest vezana uz trostrukog M jest da ce Covjek iz Katange, zajedno s novim pjesmama, biti prije ljeta objavljena na dvostrukom CD-u.Mancea vole i u Sarajevu, gdje ljudi zovu na radio i narucuju Rajku, ili po sarajevski — Ð enetu. Voli ga i Arsen Dedic. A on, Mance, glede & unatoc, isti je kao i prije. Možete ga vidjeti kako se klati gradom od Zvijezde do Crnomerca, visok, mršav, u tamnoplavoj toperici i tenisicama. Ponekad zastane i poprica s nekim poznatim, ako ima love navrati na kavu ili gemišt u Blato. Ne prica puno o sebi. Ne gnjavi s tim kolika je faca i kako je bio lud dok je bio mlad. Kad je u formi, odlicno mu idu šale i vicevi. To nisu oni vicevi koje cujete u tramvaju kad se vracate doma s posla. U njegovim vicevima nema ni Tudmana ni Miloševica. Njegove šale su bolje jer se cine besmislenim, a ipak, na neku cudnu foru, imaju smisla. On ih proizvodi, direktno iz glave, na licu mjesta. Mogao bi biti nešto kao Dave Allen, samo da ga skuže oni s televizije. Dave, tj. Mance, stolac, stolic i caša vode. I cigareta, dakako. Kupio bi valjda i sako za tu priliku.A Manceove pjesme su nešto slicno njegovim šalama. One zapravo i jesu mali skecevi ili krokiji. Nije to muzicki nikakvo ludilo. Nema tu produkcije. Samo gitara (cesto raštimana, bez svih žica, uglavnom posudena), ali osebujna zvuka, odsvirana sa srcem. Neobicno topao glas koji malo pjeva, a malo kao da recitira. Mance pjeva o Rajki koja živi sa svojom mladom majkom pa su im baš došli lopovi, o tome kako nocas ništa nije jeo, o tramvaju broj dva i o javorovoj grani koja skriva tajnu staroga hrasta. Igra se rijecima kako i pristoji pravom vicmaheru pokazujuci apsurdnost i prazninu komunikacije svedene na konvenciju. Fini je to balans emocije i ironije, ranjivosti u kojoj se prepoznaje melodijska i melankolicarska srodnost s Nickom Drakeom ili lucidno rebelijanstvo ponekad usporedivo sa zvukom Billyja Braga, dok mu glas, opet ponekad, zvuci kao glas beraca trske i konoplje.Njegova muzicka prica zapocela je još u doba novovalnih osamdesetih, kada je bio student likovne akademije. Svirao je po tulumima na kojima se znala zadesiti i Mira Furlan, koja mu je tada pjevala back vokale, a ponekad je i nastupala s njim. Nastupao je s legendarnim zagrebackim bendom Cul-de-sac, suradivao je s Kugla glumištem, a može ga se vidjeti i u spotu Jean Jone grupe Sexa. Neko vrijeme radio je na školi kao profesor likovnog. Kaže da su klinci O.K. Darovit je slikar i crtac stripova, cije se slike mogu vidjeti u odlicnom dokumentarcu koji je o njemu snimio Velimir Rodic. Stripove je izlagao u nekoliko navrata. Omiljena tehnika mu je tuš.Sve ovo potrebno je reci jer sada slijedi isjecak razgovora koji smo vodili na klupi kod Popove crkve, a iz njega vjerojatno necete saznati ništa od ovoga, ali i opcenito, s Manceom ništa nije zagarantirano.Jesi li kao mali sanjao da ceš se jednog dana popeti na stage?— Mogu samo pricati o penjanju kao o rekreaciji. Penjanje na brege spada još u krapinsko zadovoljstvo. To je povezano sa mnom odmalena, jer sam ja negdje u sebi ostao mali, a samo tamo u sebi, uvijek se moglo penjati. Zapravo, htio sam reci: kao mali sam se pentrao, a to su mi branili, pa odatle moj bijes i revolt prema svima. Poslije sam se poceo više penjati, a manje pentrati, kao i svi odrasli. I onda mi je baš dobro došla ta penta, taj ventil koji se mora negdje ispustiti — stage. Opet sam nastavio s pentranjem, ovaj put na stage, kao što smo i rekli, prema uputama koje smo naveli na pocetku.Odrastao si u Karlovcu. Cega se sjecaš iz Karlovca?— Sjecam se dolaska u Zagreb.Kako je nastao tvoj prvi bend?— U to vrijeme pocinjali su Haustori. Onda su moji frendovi s prve i druge godine faksa isto htjeli imati bend. Uglavnom, sve se svodilo na to da smo se našli i konstatirali da je glavno to kako se bend zove. Pet sati sjedili smo u bircu, pili i govorili imena, kak bi se bend trebao zvat.Koja su to bila imena?— Imena su bila razna; od kucnih potrepština do imena glavnih junaka knjiga engleske i finske literature. Bila su to svakakva imena, a takav je bio i sleng. Sve se izvrtalo. Manje smo svirali, a više izmišljali imena. Taj prvi bend održao je malo koncerata, više su to bili tulumi za prijatelje. Spomenuo bih od tih ljudi Darka Rundeka i Davora Slamniga, koji je u to vrijeme snimio svoju prvu plocu, a i nešto svirao s drugim bendovima.Kad je bilo bolje u Zagrebu, sedamdesetih ili osamdesetih?— Pitaš me za sedamdesete, a ja ti mogu pricati o osamdesetima. Pitaš me za osamdesete, a ja ti mogu pricati o sedamdesetima. Ljudi tako izbjegavaju '68, a pricaju o pedesetima. Neki koji pricaju o pedesetima opet se ne sjecaju šezdesetih koje su bile možda kao sedamdesete. Docim se ja najbolje osjecam sad kad pušim cigaretu i pricam u diktafon, a to su devedesete. Po meni. Za nekoga, to su neke druge godine.Što je zapravo tvoja muzika?— To je zapravo špaga na kojoj se suši džemper, vesta i još nešto donjeg veša, dok jutarnji vjetar to sve suši. Onda se, oko dvanaest sati, sve to pokupi i pegla i pegla... Rad je peglanje, to je stara grcka poslovica, izuzev onih stvari koje se ne peglaju, jer, naravno, ima stvari koje se ne moraju peglati.Koji su tvoji uzori u muzici, slikarstvu i stripu?— Moj muzicki uzor je Iggy Pop, a u slikarstvu Klimt i još mnogi drugi koji su njima bili uzori. U stripu, volim citati stripove bogate crtežom i s nekom pricom, na primjer Talicnog Toma, Gastona. Francuski crtaci su mi dragi jer su uklopili to nekak zajedno. Svoje crtanje s tim ne bi mogao poistovjetiti i pricati da je to neka vrsta stripa jer sam ja ipak bliži crtežu.Publika voli pjevati tvoje pjesme. Zašto ih ti cesto razocaraš pa pocneš pjevati neki sasvim drugi tekst, a ne onaj koji svi znaju?— Covjek snimi nešto na vrpcu i to postoji. Ja vjerojatno nisam studijski muzicar niti se smatram nekim muzicarem, glazbenikom, kak se to veli. To ti je kao, kako kažu stari Filipinci iz Manile, grana koja je otkinuta od stabla, ali se zapetljala u krošnju i ostala tamo.Kao covjek koji nešto kreira na stageu, jako malo razmišljam o tome što izvodim. To dakle nije predstava, u kojoj ljudi imaju režisera i znaju kako to treba izgledati i funkcionirati. Kod mene je otprilike poenta da je to energija.Što misliš o svojim obožavateljima? Ima ih dosta.— Trudim se i ja obožavati druge. Zašto ja ne bih mogao obožavati? Pogotovo volim te male statuice, glinene i dva tri oltarica u kupaonici i sve to...Što te najviše inspirira?— Mene najviše inspirira neiskrenost, nematerijalizam i negodovštine. Ponekad inspiraciju nadem. Ponekad je nadem u, ponekad je nadem na. Ne znam. Inspiracija je stvar trenutka, a zato što je stvar trenutka onda kod mene to automatski, u tom trenu proradi i u nekim izvedbama djeluje. Uostalom, ti znaš da je jako naporno automatski obracati se, pogotovo vecem dijelu publike, jer dolazi do momentary breakdowna. Više mi se svida momentary breakfast. To me inspirira: probuditi se, popiti bijelu kavu i onda otici u šetnju. Onda se vec lakše diše.Što najviše gledaš kad šeceš?— Gledam pred sebe i mislim za sebe i ponekad promatram pse. Psi su se na neki nacin dogovorili biti s ljudima, ali svaki pas u sebi nosi nešto. Pas je, u biti, dobra životinja, tako da gledam više ono što je dobro, a manje ono što je zlo. Uvijek si kažem onu poslovicu iz Moslavine: »Nece grom u koprive!« Tako i onaj pas lutalica koji pokisne obicno se negdje osuši i nade neke ljubazne ljude koji ga nahrane pa izdrži. Covjek je pas, ja sam pas.Kad ceš napraviti neke nove hitove?— Zahvaljujem Klifu i Kornelu: imali smo neku intervenciju u studiju i ponavljali te intervale jednostavnih tonova uz bucno deranje. Taj tehnicki studijski rad meni je nedostupan, jer da se želim baviti tim, morao bih se više potruditi. Ali ja sam ipak previše lijen covjek, više se volim šetati, slušati pticice, gledati pse koji lutaju.Imaš ti uopce gitaru i u kojem je stanju?— Imam gitaru koja ima drvenu kutiju i drveni vrat i nema ništa metalno na sebi. Uspio sam je svirati kao onaj japanski koto (japanski instrument, slici psalteru, preuzet u sedmom stoljecu iz Kine — op. J.L.Z.) stezati žice na njoj i uglavnom sam proizvodio zvukove, nekakve, ali to nisam snimao, ni ništa. Medutim, trenutno ta gitara ima samo kutiju i vrat i miruje.Koje marke odjece nosiš?— Odijelo cini covjeka, a ujedno ga i ne cini, što bi rekao Igor Mandic, tako da bilo koje odijelo koje pristaje ne znaci da brod mora dalje ploviti.Koja ti je najomiljenija televizijska serija?— Kapelski kresovi.Zbog cega, s kojim se likom saživljuješ? S Prkanom?— S Mrkanom.Kako se osjecaš?— Sad cu si pripaliti cigaretu, ali nemoj reci citaocima koju cigaretu pušim jer bi me onda sigurno katranovali (zatrpali katranom iz cigareta), za kaznu što ne pušim njihove cigarete. A nekad su ljudi zamatali duhan u novine. Glavno je da ima cvrstoga duha, duhana i vjere u slobodu.Što bi porucio publici? Mogu li se oni uopce icemu nadati od tebe?— Da se paze da se ne porežu na staklo i da ga bacaju u one zelene kante. A ako misle živjeti negdje izvan grada, onda neka jave doma da ih ne bi slucajno tražili po gradu, jer da su oni izvan grada. A i porucio bih svima izvan grada da dodu u grad, ako osjete potrebu, a sad, koji grad, nek sami odluce.