Created by fvx.com ..
So close no matter how far couldn't be much more from the heart forever trusting who we are and nothing else matters never opened myself this way life is ours, we live it our way all these words I don't just say and nothing else matters trust I seek and I find in you every day for us something new open mind for a different view and nothing else matters never cared for what they do never cared for what they know but I know so close no matter how far couldn't be much more from the heart forever trusting who we are and nothing else matters never cared for what they do never cared for what they know but I know never opened myself this way life is ours, we live it our way all these words I don't just say trust I seek and I find in you every day for us something new open mind for a different view and nothing else matters never cared for what they say never cared for games they play never cared for what they do never cared for what they know and I know so close no matter how far couldn't be much more from the heart forever trusting who we are no nothing else matters
My favorite book is Little Princ this is part I liked the moust, sorry I got it only in Serbian,best book EVER, read it again! Ali se desi da mali princ, pošto je dugo koracao po pesku, kamenju i snegu, najzad pronadje neki put. A svi putevi vode ka ljudima.Dobar dan, rece on.Ova planeta je sva suva, sva siljata i sva slanaBio je to vrt pun rascvetalih ruža.Dobar dan, odgovoriše ruže.Mali princ ih pogleda. Sve su licile na njegovu ružu.Ko ste vi? zapita ih zaprepašcen.Mi smo ruže, rekoše ruže.Oh! rece mali princ...Osecao se vrlo nesrecan. Njegova ruža mu je pricala da je ona jedinstveni primerak svoje vrste na svetu. A evo, samo u jednom jedinom vrtu, bilo je pet hiljada potpuno istih!»Ona bi bila vrlo uvredjena, kad bi to videla, pomisli on... strašno bi se zakašljala i pravila bi se kao da umire da ne bi ispala smešna. I ja bih bio prinudjen da se pravim kao da je negujem, jer bi inace, da bi i mene ponizila, stvarno pristala da umre...Zatim pomisli opet: »Verovao sam da sam bogat što imam jedinstven cvet, a u stvari imam samo obicnu ružu. Nju i moja tri vulkana koji mi dopiru do kolena, i od kojih je jedan, možda, zauvek ugašen; sve to ne cini me baš velikim princom...« I on leže na travu i gorko zaplaka.Tada se pojavi lisica:Dobar dan, rece lisica.Dobar dan, uctivo odgovori mali princ koji se okrete, ali ne vide ništa.Evo me ovde, rece jedan glas, pod jabukom.Ko si ti? upita mali princ. Vrlo si lepa...Ja sam lisica, rece lisica.Hodi da se igramo, predloži joj mali princ. – Tako sam tužan...Ne mogu da se igram s tobom, rece lisica. Nisam pripitomljena.Ah! izvini, rece mali princ.A onda, razmislivši, dodade:Šta znaci to »pripitomljena«?Ti nisi odavde, rece lisica, šta tražiš?Tražim ljude, rece mali princ. Šta znaci to »pripitomiti«?Ljudi imaju puške, rece lisica, i oni love. To je prilicno nezgodno! Ali oni gaje i kokoši. Po tome su zanimljiivi. Tražiš li kokoši?Ne, rece mali princ. Tražim prijatelje. Šta znaci to »pripitomiti«?To je nešto što se davno zaboravilo, rece lisica. To znaci »stvoriti veze«...Stvoriti veze?Naravno, rece lisica. Ti si za mene samo mali decak slican stotinama hiljada drugih decaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slicna stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš, bicemo potrebni jedno drugom. Ti ceš za mene biti jedini na vetu. Ja cu za tebe biti jedina na svetu...Pocinjem da shvatam, rece mali princ. Postoji jedna ruža... mislim da me je pripitomila...To je moguce, rece lisica. Cega ve nema na Zemlji...Ah! to nije na Zemlji, rece mali princ.Lisica je izgledala vrlo radoznala:Na nekoj drugoj planeti?Da.Ima li lovaca na toj planeti?Ne.Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši?Ne.Ništa nije savršeno, uzdahnu lisica.Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slicne, i svi ljudi su slicni. Meni je dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš, moj život ce biti kao obasjan suncem. Upoznacu bat koraka koji ce biti drukciji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoj ce me kao muzika pozivati da izidjem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole, polje puno žita? Ja ne jedem hleb. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsecaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bice divno kda me pripitomiš! Žito, koje je pozlaceno, podsecace me na tebe. I ja cu voleti šum vetra u žitu...Lisica ucuta i dugo gledaše malog princa:Molim te... pripšitomi me, rece ona.Vrlo rado, rece mali princ, ali nemam mnogo vremena. Treba da pronadjem prijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.Covek poznaje samo one stvari koje pripitomi, rece lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca nema koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoceš prijatelja pripitomi me!Šta treba da ucinim? upita mali princ.Treba da si veoma strpljiv, odgovori lisica. Najpre ceš sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledacu te krajickom oka, a ti neceš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana sešceš malo bliže...Sutradan mali princ ponovo dodje.Bilo bi bolje da si došao u isto vreme, rece lisica. Ako dolaziš, na primer, u cetiri sata popodne, ja cu biti srecna vec od tri sata. Ukoliko vreme bude odmicalo bicu sve srecnija. U cetiri sata bicu uzbudjena i uznemirena; upoznacu cenu srece! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada necu znati za koji cas da spremim svoje srce... Potrebni su citavi obredi za to.Šta je to obred? upita mali princ.I to je nešto što se davno zaboravilo, rece lisica. To je ono što cini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan cas od drugih casova. Kod mojih lovaca, na primer, postoji jedan obred. Oni cetvrtkom igraju sa seoskim devojkama. Cetvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju cak do vinograda. Kad bi lovci igrali kad im padne napamet, svi bi dani licili jedan na drugi, i ja ne bih uopšte imala odmora.Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se dan rastanka približi:Ah! rece lisica... Plakacu.Sama si kriva, rece mali princ, nisam ti želeo nikakva zla, ali ti si htela da te pripitomim...Naravno, rece lisica.Ali ti ceš plakati! rece mali princ.Naravno, rece lisica.Znaci, time ništa ne dobijaš!Dobijam, rece lisica, zbog boje žita.Zatim dodade:Idi pogledaj ponovo ruže. Shvaticeš da je tvoja jedinstvena na svetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja cu ti pokloniti jednu tajnu.Mali princ ode da ponovo vidi ruže.Vi uopšte ne licite na moju ružu, vi još ništa ne znacite, rece im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obicna lisica slicna stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.Ako dolazis, na primer, u cetiri sata posle podne, ja cu biti srecna bec od tri sata.Ruže su se osecale veoma nelagodno.Lepe ste, ali ste prazne, rece im on još. Covek ne može da umre za vas. Naravno, obican prolaznik poverovao bi da moja ruža lici na vas. Ali ona sama znacajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad cuti. Zato što je to moja ruža.I on se vrati lisici:Zbogom, rece joj on...Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: covek samo srcem dobro vidi. Suština se ocima ne da sagledati.I on leze na travu i zaplakaSuština se ocima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.Vreme koje si uložio oko tvoje ruže cini tu ružu tako dragocenom.Vreme koje sam uložio oko moje ruže... rece mali princ da bi zapamtio.Ljudi su zaboravili tu istinu, rece lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš. Ti si zauvek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu...Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio.