Haustor, zagrebacki novovalni glazbeni sastav, osnovan 1979. g., prestao postojati 1990. g.
Biografija
Korijeni grupe sezu u sastav Komuna, koju su radi neformalnih sviraka 1977 g. osnovali Darko Rundek (rodjen 1956. g.) i Srdjan Sacher (rodjen 1956. g.). Sam je Haustor stvoren dvije godine kasnije, a cinili su ga pjevac i solo-gitarist Rundek, ritam-gitarist Ozren Stiglic i basist Srdjan Sacher. Kako su vjezbali u prostoriji Kugla glumista, koju su djelili sa sastavom Azra, ispocetka im je na bubnjevima ispomagao njezin bubnjar, Boris Leiner, a onda im se prikljucio prvi stalni bubnjar, Zoran Perisic. Postavu su upotpunili puhaci, saksofonist Damir Prica, zvan Capri, i trombonist Nikola Santro, koji je istovremeno svirao i u orkestru zagrebackog HNK. Rundek je u novu grupu unio svoja kazalisna iskustva, a Sacher svoje etnomuzikoloske interese. Liberalna punkersko-novovalna atmosfera je omogucila istrazivanje raznih polja glazbe i Haustor je te mogucnosti maksimalno iskoristio. Grupa se kalila po koncertima, na kojima im se redovito prikljucivao Jurij Novoselic iz grupe Film (u njoj poznat kao Kuzma Videosex), a za uzvrat je s ovima na koncertima ispocetka nastupao Santro.
Godine 1981. snimaju prvi singl u produkciji Huseina Hasanefendica, vodje Parnog valjka. Udarnu stranu ploce je zauzela pjesma koja se vec vrtila po radijskim programima i s kojom je sve vise ljudi identificiralo sastav. Bila je to, naravno, Sacherova "Moja prva ljubav", na kojoj je solo na saksofonu odsvirao Novoselic. Iako je na svojim plecima ponijela velik dio zasluga za definitivan proboj Haustora, ta je pjesma, kako je vrijeme odmicalo, grupi postajala svojevrstan kamen oko vrata. Haustor definitivno nije bio samo i iskljucivo Moja prva ljubav! Na B-strani singlice se nasla isto tako Sacherova pjesma, Pogled u BB, koja je pokazala da decki imaju sluha i za angaziranije teme. Kako je singl sniman u vrijeme kad su se u grupi dogadjale odredjene personalne promjene, Perisic je, koji je tada napustio sastav, svirao samo na drugoj strani ploce, dok je na prvoj kao bubnjar opet uskocio Leiner. Na jednom su nastupu u sklopu manifestacije Pozdrav iz Zagreba ukrali su koncert Prljavom Kazalistu, kojem su bili predgrupa. Darko Rundek se u to doba na sceni pojavljivao kao pantomimicar lica obojenog u bijelo, u plavom radnickom kombinezonu i uz improviziranu pantomimu.
U grupu nakon toga dolaze novi bubnjar, Srdjan Gulic, koji ce s njom ostati do samog kraja, a zvuk obogacuje i klavijaturist Zoran Vuletic (do tada su se klavijaturama sporadicno bavili puhaci grupe). Iste su godine snimili i svoj prvi, istoimeni album, opet pod Hasanefendicevom producentskom palicom. Kao najava long-play ploce je izasao singl sa dvije stvari s nje, Sacherovom pjesmom "Radio" i Rundekovom "Crni zbir". Izvorna je koncepcija album podijelila na prvu, uglavnom Sacherovu stranu i drugu, uglavnom Rundekovu. No jedna je od pjesama, "Radnicka klasa odlazi u raj", zapela za oko dusebriznicima koji su vec i sam naslov drzali isuvise provokativnim da bi mogla proci. I tako je prvu stranu ploce, umjesto predvidjene, zatvorila "Moja prva ljubav", za tu priliku skinuta s prvog singla grupe. Neki su kriticari smatrali da je jedini ozbiljni nedostatak ploce uvrtavanje po njihovom sudu ne bas najbolje verzije pjesme Duhovi, koja je na koncertima pokazala mnoga svoja lica. Grupa je u svojoj glazbi izmijesala utjecaje koji su dosli s punkom i novim valom, karipske utjecaje (poglavito one s Jamajke), te big-bandovsku strukturu puhackih dionica. Ponudili su svjez zvuk koji se razlikovao od onoga sto je nudio ostatak tadasnje zagrebacke, hrvatske i jugoslavenske rockerske scene.
Iste je godine Zagrebacki muzicki bijenale odlucio upriliciti dvije rockerske veceri u zagrebackom Domu sportova. Na jednoj su od njih Haustor, zajedno s beogradskim Sarlo akrobata, svirali kao predgrupa britanskoj skupini Gang of Four.
Krajem godine je Haustor, ovaj put u produkciji Stanka Juzbasica, snimio jednu od svojih najboljih ploca, singlicu Majmuni i mjesec / Zima / Capri. U medjuvremenu je iz grupe otisao Vuletic, to joj je uz novog producenta dalo cvrsci zvuk. Ploca je nezasluzeno prosla nezapazeno, jer je nije slijedio album, vec privremeni prestanak djelovanja sastava radi odlaska njegovih clanova na odsluzenje vojnog roka. I danas se spekulira o tome jesu li tada bile snimljene jo neke njihove pjesme, moze bitno za drugi album grupe, a povodom raznih su obljetnica clanovi sastava najavljivali izlazak mini-LP ili maxi-singl ploce s neobjavljenim materijalima sastava, ali iza takvih je obecanja slijedila sutnja.
Da je Haustor u tom trenutku imao pjesama za LP, dokazuje snimka s njihovog oprostajnog koncerta. Prije odlaska u vojsku su se decki odluili (privremeno) oprostiti od publike koncertom 6. sijecnja 1982. g. u legendarnom Kulusicu. Nastup je bio koncipiran kao sjecanje na koncert koji je grupa izvela prije 100 godina, a kojeg se, evo, sada, 2082. g. prisjeamo uz jedinog prezivjelog sudionika prvotnog koncerta, samog Rundeka. Uz sastav koji je snimio zadnji singl, nastupili su i vjerni Novoselic, te sam producent Juzbasic na udaraljkama. Koncert je snimljen, a tu su snimku, navodno bez ikakvih dotjerivanja, 1995. g. objavili Blind Dog Records i Dallas pod naslovom Ulje je na vodi (stih iz neizbjezne "Moja prva ljubav"). Na toj snimci cujemo osam pjesama (njihov standardni instrumentalni uvod u svaki koncert do tog doba Pali i vuci, Podne, Cijeli svijet je bolestan, Kad mi pukne film, Rundekova a cappella Da je s cisteg vina morje, Radnicka klasa odlazi u raj, Sve znam, te Ne-obican dan, koja ce uskrsnuti na iducem albumu grupe) koje do tog doba nisu snimljene niti objavljene. Uz mozebitnu drukciju verziju pjesme Duhovi (koji su lako mogli postati Haustorovom Ciklamom) i stvari sa treceg singla, sasvim dovoljno materijala za ispunjavanje dvije strane long-play ploce!
No bilo kako bilo, clanovi grupe su otisli u vojsku, a Haustor je mirovao godinu dana. No kad se vratio, vise nije bio isti. Ozren Stiglic je u meuvremenu napustio sastav, tada su se za to iznosili zdravstveni razlozi, a zamjenio ga je Zoran Zajec. No tim je odlaskom Haustor podosta izgubio, jer je u kombinaciji StiglicRundek prvi svirao ritamsku, a drugi, povremeno solisticku gitaru. Sada je pak Rundek preuzeo ritamske dionice, a Zajec solisticke. I dok se samom Zajecu kao solo-gitaristu stvarno nema sto zamjeriti, Rundek je definitivno inferioran Stiglicu, jednom od boljih ritam-gitarista, i to ne samo u Hrvatskoj ili tadasnjoj Jugoslaviji! U medjuvremenu je i Santro nestao (ali on samo privremeno), a postava je RundekPricaZajecSacherGulic 1984. g. snimila drugi studijski album grupe, Treci svijet. Ploca je snimana u studiju i produkciji Zeljka Brodarica. Sve su pjesme zajednicki potpisali Rundek i Sacher. Analiza kasnijih karijera njih dvojice otkriva da su duznosti podijelili prilicno stereotipno Rundek je pisao stihove, a Sacher glazbu. Haustor je zato pjesnicki skrenuo u ono sto je neki duhoviti kriticar nazvao Corto-Maltese-rockom, iz koje se kolotecine Rundek nece tako brzo izvuci. Muzicki pak gledano, Treci svijet je bio prvi domaci autorski reggae-album. Reggae ovdje ne treba shvatiti kao skidanje jamajkanskih uzora, vec kao adaptaciju tamonjih glazbenih dostignuca u domacim okvirima. Na albumu se konacno nasla i, ovdje prilicno neprimjerena Radnicka klasa odlazi u raj, a najbolje su pjesme one na kojima gostuje tadasnji vodja sastava Ayllu, Robert Lovric, svirajuci siku i keñu (odnosno zampoñu i quicu, kako pise na omotu), Skriven iza laznih imena i naslovna Treci svijet. Grupi su se na scenskim nastupima pridruzili Lovric i Leiner.
No nakon ovog albuma je doslo do prvih ozbiljnih potresa u grupi. Sacher je drzao da Treci svijet vecim dijelom Rundekovo autorsko djelo i smatrao je da sada i on ima pravo na plocu na kojoj bi dominirao. No Rundek se s time nije slozio, vec je htio nastaviti dalje po istoj formuli. Autorski se dvojac razisao i Sacher je napustio grupu. U svojoj potrazi za juznoamerickim izvorom reggaea prvo se pridruio skupini Ayllu, koja je njegovala glazbeni izricaj potomaka Inka, zatim se s Gulicem (koji je ostao u clanom Haustora i paralelno suradjivao sa Sacherom) i kantautorom Nebojsom Stijacicem udruzio u skupinu Brojani, a zatim je ista ritam-sekcija uz Novoselica osnovali minimalisticku hardcore-jazz grupu Dee-Dee Mellow, da bi se na kraju Sacher s Leinerom i Maxom Wilsonom skrasio u skupini Vjestice. Izdao je i knjigu poezije, Cargo Cult. Sam Rundek je pak krenuo u svojevrsnu potragu za izgubljenim Haustorom.
Iduci su album Haustora, Bolero, snimljen 1985. g., kao clanovi grupe potpisali samo Rundek, Zajec i Prica, sto po svemu sudeci znaci da se skupina odlaskom Sachera nasla u ozbiljnijoj krizi. No medju gostima se spominju i Gulic, i Santro, i Novoselic, ali i trubac Igor Pavlica, koji ce duze vrijeme suradjivati s Rundekom. Bolero je ustvari Rundekov solo-album, te se postavlja pitanje jesu li zadnja dva albuma Haustora uistinu djela maticne skupine ili pak solo-uratci njezina vodje. Bolero je inferioran onome sto je Haustor radio dok je Sacher jos bio njegovim clanom, Rundek je poetiku s prethodnog albuma prosirio i ponudio nekoliko ipak dojmljivih pjesama, kao to su ejn, al od svile ili pak cvrsa Ja zelim.Dvije godine kasnije izdan je zadnji album Haustora. Rundek je na sebe preuzeo i produkciju i design omota. Kao clanovi su skupine navedeni Rundek, Zajec, Gulic, Prica, Santro, Pavlica, te sintesajzerist Julije Reljic i basist Marino Pelajic (dok je svirao u Filmu nazivao se Udo Barraccudo). Kao gosti su tu Novoselic i Lovric, ali i Sacher na cetiri pjesme! Tajni grad je u svakom slucaju bolji album od prelaznog Bolera (pjesme su doraenije i nema materijala za popunjavanje trajanja albuma), ali svejedno ostaje u kategoriji Rundekovih solo-djela. No on je ovaj put pruzio priliku i nekom drugom: pjesmu je Skidaj se smislila i izvela grupa Hipno. Iza tog se imena krila skupina Rain Dogs, paralelni projekt Zajeca, koji je ovaj vodio s gitaristom i suautorom materijala Antom Perkovicem. Navodno je na izdanju na kazeti jedna pjesma drugacije miksana nego na vinilu.
Haustor su 1990. g. snimili nekoliko pjesama za svoj iduci album, ali grupa se jednostavno rasprsila. Sam je Rundek s obitelji otisao ivjeti u Paris. Povremeno je nastupao kao basist free-rock skupine Cul-de-sac. Haustor se okupio jos dvaput kako bi nastupio u zagrebakom Domu sportova, prostoru koji u vrijeme vrhunca svoje karijere ni u snu ne bi mogli popuniti. Prvi put je to bilo povodom desete obljetnice postojanja, kad su dali cjelovit presjek svoje karijere. Na pozornici su se kronoloski izmjenjivale postave grupe, svaka od njih izvodeci svoj dio materijala sastava. Drugi je put to bilo 1996. g., kad su na istom mjestu nastupili Rundek, Zajec, Sacher, Prica, Santro, Pavlica uz klavijaturista i hornista. tiglic je, nazalost, nastupio tek kao gost, a ostali su gosti bili Lovric, Leiner, Max Wilson i Jurijev brat Sergej Novoselic na violini.
Prvi je album reizdan na CD formatu, uz dodatak pjesama sa svih singlova skupine, a na CD-u je izdana i kompilacija iz cijele karijere grupe.
Diskografija
* Moja prva ljubav / Pogled u BB (SP, Jugoton SY-23780, 1981.)
* Radio / Crni zbir (SP, Jugoton SY-23811, 1981.)
* Haustor (LP, Jugoton LSY-61600, 1981.)
* Majmuni i mjesec / Zima / Capri (SP, Jugoton SY-29193, 1981.)
* Treci svijet (LP, Jugoton LSY-63193, 1984.)
* Bolero (LP, Jugoton LSY-63235, 1985.)
* Tajni grad (LP, Jugoton LSY-63308, 1988.)
* Tajni grad (MC, Jugoton CAY-2178, 1988.)
* 1981, 84, 85, 88 (CD kompilacija, Croatia Records Silver Red Music Group, 1995.)
* Ulje je na vodi (CD, snimka oprotajnog koncerta prije odlaska u vojsku 6. I. 1982., Blind Dog Records - Dallas CD 124, 1995.)
* Haustor (CD reizdanje prvog albuma i sva tri singla, Croatia Records - Perfekt Musk, CD-D-K 5096122, 1997.)
